Pjesma
Kako teško pada tvoj odlazak
Tvoj osmijeh i onda zatvaraš vrata
Čujem okretanje ključa
Misliš da spavam
Čujem tvoje korake ...sve su dalje i dalje
U razmišljanjima svojim se gubim
Boli me i sama pomisao da gledaš drugu
Da razmišljaš o biću koje nisam ja
Jer tiha muzika šapće tvoje ime u svakom trenu
Ne odgovaraš na poziv na poruku
Pitam se...čime si ljubavi zaokupljen?
I dali znaš da stalno mislim na tebe
Kako bi htjela da si tu
I pitam se dali ima ljepše kose nego što je moja
I ljepšeg pogleda nego što je moj
Kada bi znao koliko mi značiš
Možda...nekad osjetiš moju zabrinutost
I pitam se kako se osječaš kada ja odlazim
Dali se pitaš jel ja koga gledam
Dali se pitaš jel mislim na tebe
Teško se nositi s pitanjima a još teže sa odgovorima
Voljela bih da sam ti sve u svakom trenu
Jer ti meni jesi
Sandra D.
Da
Danas za sutra
Sve je tu
I ti i ja
Razumijem te
Ponekad baš i ne
Ljubim tvoje usne tako pune mira
I tražim u njima svoj mir
Ne spavam
Mislim na tebe i kada sam s tobom
I pružaš mi ruku
Ne vidim dobro
Nastavljam po svome
Ali vjeruj mi ljubavi
Dokle ideš ti idem i ja
Zbogom ne postoji za mene
I shvatila sam zašto mi pružaš ruku
I shvatila sam zašto je ne vidim
I shvatila sam da me želiš više od svega
I najokrutnija istina ne boli toliko
Kada je sam shvatiš
Moja istina boli
Jer si mi je pokazao
Ljubavi
Idi
Koračaj sigurno uz mene
Ne boj se prljavih misli
One su trenutne
Istina je
Pogriješila sam
SANDRA D.
02.02.2009.
Pjesmuljak
Kada bi suza bila osmijeh
Plakala bih svaki dan
Kada bi rijeka bila more
A slap rijeka
Kada bi mržnja bila ljubav
Mrzila bih te
Kada bih nesanica bila san
Nebih spavala
Ali...
Kada bi osmijeh bio suza
Smijala bi se
Grleći brežuljke toplim bojama sreće
Stvarnost bi postala san
Tihi blagi san pokriven tvojim rukama
Pogledaj me u oči i reci što vidiš
Izgubljenu dušu koja se pokušava naći u tebi
Nisi pisac
Nisam ni ja
Samo na drugi način znam reći-volim te-
Na puno kompliciraniji način
Slatko bi bilo pero kada bi ga tvoja ruka uzela
Slatke bi bile riječi na papiru napisane
Ruka olovka papir i tvoje riječi
Možda jednog dana
Možda...
Sandra D.
I....
nastavljam svojim stazama današnjice.mislim na tebe ljubavi
sve mi je jasno
nije mi jasno zašto me toliko voliš
loša sam prema tebi
često plačem
nastavljam tvojim stazama današnjice.
polako , sigurno ,neupitno
jer ti si mi pokazao svoj put
i tiho koračam i pratim tvoju sjenu
ovdje si
znam
SVE U MENI....
Budalasto.Pokrivene oči suzama i pitanje koje se vrti u glavi.Neda mi mira ta misao.Boli me.Sve.I uz dana u dan se pitam na što ču još naič...i odgovora nema.Samo ja i moja besmislena tuga.Petljam po mislima.Vole me mučiti.Žele me preuzeti.Nedam se.I dalje se spušta sve ono što se dizalo u mojim očima.O kako želim zaspati bez da mislim.Kako bole neke stvari bile one prošlost ili ne.Mrzim kada su prisutne.Želim da nestanu.Zauvijek.I teško je vjerovati srcu kada razum govori svoje.Još samo jednom probaj , zadnji tren me spasiti.Ne odlazi.Nemaš kamo.Sve one kurvetine...oh kako ih mrzim.Kako bole ti pogledi...pogledi u tami ,sječanju ,nevjerici.Nema ideala.Ideal je čista čovjekova izmišljotina.Puste priče i nedokazani smisao.Kao ni postojanje.Sve ja išarano.Možda obzor možda naša srca.I onda kažeš-„Ne plači“-a ne razumiješ.I ponekad poželim otiči tamo...u crkvu.Koju ne razumijem.Ali tamo je On.Bog.I možda če čuti moje molitve.Možda neče.Neznam.Samo želim mir.Suza nisi vrijedan.Misliš?Možda jesi.Tvoje ne padaju toliko često kao i moje.Ti si na miru.Ti ne nailaziš na moju prošlost.Voljela bi kad bi bio upola toliko ljubomoran kao i ja.E kako bi moje srce treperilo.No ti ga i dalje mučiš.Kurve.O ta riječ je dokaz da je netko ipak razmišljao.Ljudi su kurve.Sebični.Mrzim tu licemjernost.I onda osuđujemo ubojice.Ljudi su sami sebi presudili.I traje i traje ta muka.Prokleta muka.Zbog jedne kurvetine koja nije ničeg vrijedna.A ja.Nemogu okrenuti obraz i razumijeti.Jer ne razumijem tebe.Prokleto bi to željela ,ali mi nedaš.Budim se iz prokletog sna.I tako mrzim svoje snove.U njima trpim.Pokušavam spavati. I nedaju mi te kurvetine mira i nedaju.Ostavite me na miru.Želim spokoj.A vi umrite.Neka vas pokopa sebičnost.Odvratne ste.Sve što imam uništavate.Ne želim da posustaneš.Bori se za mene jer neznam kolko ču se ja moč za samu sebe.Ponekad se ne želim probuditi.Želim vidjeti suze svih onih koju su me čudno gledali.Želim tvoje suze na mom licu.Moj oproštaj?Ako si ga zaslužio.Ti misliš da jesi.Neznam.Nastavit češ sa životom za dva tjedna s kurvetinom.A ja to neču moč podnijeti.Jer ja sam drukčija.Ja sebe dam do kraja života.Ti ne razumiješ to ni nikada nečeš.Nažalost.I sve u meni gori.I danas nastavljam svojim stazama...
Sandra D.
prvi fakin post...hope you like it
Umri... čisto , slobodno....bez mira , bez spokoja s nožem u glavi...znat češ tko te htio mrtvog ,od koga je bio namjenjen.I osjetit češ krv na svojim zubima , a smijat češ se i , osijetit kako ti vade srce i stavljaju ga u ruke današnjice.Tvoja djevojka če plakati ,razmišljati o svim onim kurvama što su te kriomice gledale...i mrzit če te i voljet če te.Sjena i svijetlo-kontrast od kojeg bježiš.Miriš se s tim da ne postoji odanost ,da su drugi važniji...polako prihvačaš to.Tvoja djevojka pati zbog tog...ona ti je prva...al u mislima su joj one...one kurve...kako ih je ona nazivala.Sve je postalo sjebano.Razmišljaš kako im reči da nije važna materija da nije važna ekonomija...pitaš se gdje je humanost...pitaš se gdje je ljubav...samo sebičnost...kao krv teče u potocima kap po kap...i nedaš se.Djevojka se utapa u tvom naručju...tamo joj je najljepše.I dalje joj nedaju mira one kurve ,sve sami ološ...bogate ,umišljene ,sponzoruše...sve što tvoja djevojka nije...i voliš je zbog toga...ali ona pati.Ne razgovaraš s njom o tome.Samo bol ,bol ,bol...Prepuštaš se današnjici ,preuzima te mržnja.Svima je jasno kakav si kad te vide.Ološ ,ruglo ,alkohol ,droga ,sotona.Ne vide ono što je u tebi.Predrasude su ih obuzele.Mršav si ,koračaš teškim korakom... zbog čizma s đonom...a taj đon ostavlja za sobom prašinu...prašinu neprospavanih noći.Gubiš u spektru boja.Boje ljubavi i mržnje.Neka siva ,pomalo crna.Često liježeš u krevet obučen ,sa onim prljavim čizmama i nije te briga...jer samo bol ,bol...je prisutna.Sam sebi si odvratan.Sanjaš vjenčanje.Njezina vjenčanica krvava u tvom krilu ,bijelo lice pokriveno suzama...ti u onim čizmama.Ljudski odvratan smijeh i ruganje.Ona mrtva.One kurvetine ,kako ih je zvala ,samo gledaju ,šute...a ti ,niti se ne obazireš.Nažalost ona to sada ne vidi.Budiš se znojan iz sna.Nemožeš disati ,guši te i najmanja sitnica u toj kuči.Odlaziš van.Tri ujutro je.Prisječaš se jučerašnjeg dana.Posvađao si se s njom.Zbog neke kurve.Pričao si s njom pola sata.Djevojka ti je bila tužna ,trebala je razgovarati s tobom.Ali ne...ona kurvetina.Djevojka ti je prišla ,odgurno si je.Mrzila te je u tom trenutku.Okrenula se i otišla.Možda i zauvijek a da nisi ni primjetio.Osječaš se jadno.Ne javlja ti se.Da pogriješio si.Nisi pridavao pažnju sitnicama.Ona je bila tužna.Nisi ni primjetio suzu.Sudbina ti je namjenila okrutnu istinu.I nije fer.Nitko ne razumije.Gadovi.Da ti je samo ju zagrliti.Gdje je ona sad...?Jutro je.Budi te zvonjava telefona.-“Mrtva je“-žao mi je.Kad bi samo mogao vratiti vrijeme unatrag...kad bi je poljubio...pogledao.A ti si razgovarao s kurvetinom.I sada ti je žao.Sada si shvatio da je ljubav broj jedan.Sve ostalo nije važno.Nikada ni neče biti.Ljudska zatrovana duša ,o kako boli...A ti na klupici ,u parku ,hladno ti je a ona je mrtva.Vučeš korake sve teže.Ulaziš u prostoriju smrti.Sve zaudara na smrt ,vlagu ,užasnost.Ona leži na podu.Primio si je u naručje.Na vjenčanici joj krv a bijelo lice suho...osjetiš slanoću suza. Umri... čisto , slobodno....bez mira , bez spokoja s nožem u ruci...znat češ kog si htio mrtvog ,kome je bio namjenjen.I osjetit češ njegovu krv....
Sandra D.
